KOMENTAR: Tursko ograničavanje grčko-turskog dijaloga

KOMENTAR: Tursko ograničavanje grčko-turskog dijaloga

Eskalacija tenzija u grčko-turskim odnosima kroz lanac objavljivanja NAVTEX-a od strane Turske u vezi sa istraživanjima broda Oruc Reis u istočnom Mediteranu direktno su povezane sa gorljivom željom Turske da dijalogom vodi rešavanje grčko-turskih sporova.

Turski plan da stupi u dijalog sa Grčkom i pronađe zajednički jezik za saradnju nije nešto novo. Sve ovo, naravno, nastoji da uradi pod svojim uslovima, što znači da želi da ima prvu i poslednju reč u bilo kojoj vrsti saradnje.

Uspevši da Kipar i kiparsko pitanje odvoje od bilo kakve diskusije sa Grčkom, fokusirajući se na područja povezana sa grčkom teritorijom, ali i kao rezultat izbora Mitsotakisove administracije da napravi distancu od čvrstog stava Grčke prema Kipru, Turska ograničava dijalog kroz otisak koji ostavlja za sobom u oblastima koje se na istočnom Mediteranu ne graniče sa Grčkom. Pored toga, što se Kipra tiče, Turska deluje nezakonito jer postoji razgraničena ekonomska zona; u odnosima sa Grčkom, s druge strane, provocira bez prelaska granice ilegalnosti, jer Grčka i mnogi u međunarodnoj zajednici vole da raspravljaju govoreći o spornim vodama.

Pažljivim posmatranjem kretanja Turske kroz brodza istraživanja Oruc Reis, sporna područja se tiču delova koja Grčka nije razgraničila ili u kojima suverena prava nisu ostvarena (produženje sa 6 na 12 nm).

Iako turski istraživački brod zaista krši neograničena suverena prava Grčke u Kastelorizu u pojasu između 6 i 12 nm, on u stvari poštuje ograničenja iz Sporazuma o razgraničenju EEZ između Grčke i Egipta, mada Turska smatra da je sporazum pravno neutemeljen.

Razlog tih odluka je jednostavan. Turska se gotovo uvek ponaša u granicama zakonitosti ili alternativno na način na koji želi da protumači međunarodno pravo. Iako tvrdi da ne priznaje grčko-egipatsku EEZ demarkaciju, drži se podalje od nje iz dva razloga; prvo, zato što je legalno i država je toga svesna, bez obzira na to da li je odlučila da to javno prizna ili ne; drugo, jer su uslovi Sporazuma u ​​interesu Turske u slučaju budućeg razgraničenja sa Grčkom.

Turska se zapravo ponaša kao dobar advokat koji u potpunosti koristi zakon da bi dobio parnicu, bez obzira da li je njihov klijent u pravu ili ne.

To je ono što Turska trenutno radi. To čini s plovidbama Oruc Reis, istovremeno ojačavajući svoj argument u slučaju žalbe Međunarodnom sudu pravde. Povremeno objavljivanje karata i odgovarajućih slučajeva sa istočnim Mediteranom i Egejem nije slučajno, već je usmereno na jačanje njegovih pregovaračkih pozicija.

Turska želi dijalog i oblikuje agendu. Prebrza razgraničenja Grčke sa Italijom i Egiptom savršeno su postavila podlogu Turskoj da zahteva više nego što bi inače mogla dobiti.

Izjave Erdogana i Čavušoglua, neposredno nakon potpisivanja sporazuma o razgraničenju između Grčke i Italije, u kojima pozivaju Grčku da zaključi odgovarajući sporazum sa njima i upusti se u bezuslovni dijalog, nisu slučajne.

Napori turske strane, koja je na svaki način vršila pritisak u nastojanju da započnu direktni pregovori sa Grčkom, bili su temeljno planirani, a odbijanje Kyriakosa Mitsotakisa da ih prihvati ostalo je misterija, što je rezultiralo nemačkom inicijativom i svime što je proizašlo iz toga.

Takođe treba istaći revitalizaciju američkog uticaja u regionu.

Prema ekskluzivnim informacijama IBNA-e, trenutno na stolu postoji plan da se grčko-turski spor reši procesom ekonomske saradnje, uz pomoć Sjedinjenih Država.

Scenario „Učini to poput Kosova ili Izraela“ za normalizaciju grčko-turskih odnosa dobija sve više poena na terenu. Uspešni sporazumi između Kosova i Srbije i oni između Izraela i arapskih zemalja pokazuju put kojim bi se moglo ići.

Uprkos odbijanju Turske da to prizna, ona zapravo razmišlja o predlogu. Grčka će raditi ono što joj se kaže, to je sigurno, sve dok grčkog premijera ne ostane iznenađen, slično kao Aleksandar Vučić tokom potpisivanja Sporazuma o ekonomskoj normalizaciji Beograda i Prištine, kada je pokušavao da sazna da li je potpisao je transfer srpske ambasade iz Tel Aviva u Jerusalim. Ipak, ostaje da se vidi da li će ovaj plan dobiti zeleno svetlo, jer niko ne zna šta će se dogoditi u slučaju promene rukovodstva u Sjedinjenim Državama.

Turska će i dalje provocirati gurajući na dijalog. Koketiraće sa granicama grčke vlade u pokušaju da je uvuče u dijalog koji ona već ograničava.

Ne želi rat. I to je jasno. Čak i casus belli ne predstavlja ništa drugo do drugu tačku pritiska, jer prema visokom turskom zvaničniku ni u casus belli ne postoje vojne opcije, jer tvrdi da to predstavlja reakciju Turske na odluku grčkog parlamenta da na grčku vladu prenese nadležnost da proširi svoje teritorijalne vode. Vojna akcija se ni u jednom trenutku ne pominje u odluci turske nacionalne skupštine. Čak i tamo, Turska vodi dijalog, a ne jednostranu odluku o proširenju teritorijalnih voda bez dijaloga, kako je zaključio turski zvaničnik u neslužbenoj raspravi pre dve nedelje u Istanbulu. / ibna