Sesilija je godinama živjela sasvim normalan život. Imala je supruga i dvoje djece, a voleli su da putuju kao porodica. Za njen rođendan odlučili su da posjete Škotsku, ali nisu ni slutili da će to biti njihovo posljednje putovanje.

Po povratku sa putovanja, Sesilija je željela da posadi cveće u bašti, a njen suprug joj je pomogao. Nakon nekoliko dana, počela je osjećati peckanje u lijevoj ruci koje se kasnije proširilo na cijelu ruku.

Pozvali su ljekara koji je prepoznao simptome sindroma karpalnog tunela. Sesilija je zakazala pregled kod fizioterapeuta, ali upućena je kod neurologa jer su simptomi postajali sve ozbiljniji. Nakon par dana, nije više mogla ustati iz kreveta.

Hitna pomoć preporučila je skener kako bi dobili precizniju dijagnozu. Tada su saznali da Sesilija ima agresivan i neizlječiv tumor na mozgu. Vrlo brzo, njihov život se pretvorio u borbu za svaki dan.

Uprkos hrabroj borbi, Sesilija nikada nije stigla do operacione sale. Nakon ozbiljnog krvarenja u mozgu, doktori su rekli da je malo vjerovatno da će preživjeti noć. Posljednje riječi koje je čula bile su od njenih najmilijih, a ona je posljednji put udahnula idućeg jutra.

Sesilijin suprug obećao je da će biti dobar otac njihovoj djeci, čineći sve što je u njegovoj moći.

Izvor: ( www.kurir.rs / Ibna.rs )