Peruanka Elija Liset Rio Rodrigez de Kuhar došla je u Crnu Goru prije 15 godina. Rođena je u Limi, glavnom gradu Perua, a danas radi kao turistički vodič u Kotoru. Lizet je prvi put posjetila Crnu Goru 2005. godine, a od 2009. godine ona je njen dom.
Sa sadašnjim suprugom, 2006. godine, Lizet je slavila crnogorsku nezavisnost nakon majskog referenduma. Nakon ostavljanja egzotične Južne Amerike, život je nastavila u Kotoru, koji smatra najljepšim gradom na svijetu. Nije ni slutjela da će između Amerike i Perua izabrati malu Crnu Goru za život, a danas je zaljubljena u nju i nema namjeru odlaziti.
U emisiji “Mladistan na” Televiziji Crne Gore (TVCG), Lizet je istakla Bokokotorski zaliv kao jedno od najljepših mjesta na svijetu.
“Došla sam u Crnu Goru prvi put prije više od 15 godina. To je bilo 2005. godine, kad sam došla na odmor. Upoznala sam svekrvu, svekra i ostale. Ponovo smo došli za referendum, slavili smo referendum. Živjeli smo i u Americi, ali je Crna Gora naš dom od 2009. Ovog ljeta slavimo 15 godina”, prisjeća se Lizet.
Početak joj je bio težak, ali je kvalitet života u Crnoj Gori bolji nego u Peruu, a država je sigurna za rad.
“Na početku mi je bilo teško. Ne mogu lagati. Ritam života je drugačiji. Sve je brže u Peruu i Americi. Ovdje morate čekati malo. Polako. Sutra. Potrebno je strpljenje da pronađete odgovore”, kaže Lizet.
Crnogorci su bili divni prema njoj, a osjećala je da je dobrodošla: “Nisam imala nikakvih negativnih iskustava, što je divno. Obožavam iskrenost ljudi ovdje, to nije slučaj u drugim dijelovima Evrope. Ovdje, kada su sretni – sretni su, kada su ljuti – ljuti su”.
Kao turistički vodič u Kotoru, Lizet susreće turiste iz cijelog svijeta koji su oduševljeni ljepotama Crne Gore: “Sada bi željeli živjeti ovdje”.
Najviše joj nedostaje porodica iz Perua, ali i začini poput čilija. Ljudi je uvijek pitaju zašto ne otvori restoran, ali kaže da će joj trebati kapital za to. Od domaćih jela voli pečenje i sarmu, ali joj je kačamak prejak, dok bi ribu jela svaki dan. Nedostaju joj začini, ali otvaranje peruanskog restorana zahtijevalo bi dobru investiciju.
Crna Gora je sada njen dom, iako joj je bilo teško naučiti crnogorski jezik. Ipak, bila je uporna jer živi ovdje i zbog toga mora govoriti crnogorski. Oduševljena je time što su ljudi u Crnoj Gori kroz latinoameričke serije upoznati sa španskim jezikom.
“Dobila sam crnogorski pasoš, Crnogorka sam ja, moja kćerka takođe. Nemamo planove za preseljenje bilo gdje drugdje…”
Izvor: ( www.kurir.rs / Ibna.rs )